U Zavodu za hematologiju KBC Zagreb liječenje hematoloških zloćudnih bolesti transplantacijom autologne koštane srži izraslo je na temeljima transplantacije alogene koštane srži koju su 1983. uveli pročelnik Zavoda za hematologiju prof.dr. Boris Labar i prim.dr. Vinko Bogdanić. Prvo zamrzavanje autologne koštane srži i transplantaciju izveo je u ožujku 1988. prof.dr.Damir Nemet s malim timom suradnika. To je bio prvi takav program liječenja u Centralnoj i Istočnoj Europi, a dalje se razvijao u korak s trendovima i novostima u primjeni ove metode u svijetu.
1994. je započeta primjena matičnih stanica iz periferne krvi umjesto koštane srži za transplantaciju što je znatno unaprijedilo i poboljšalo rezultate. Tada je uvedena i metoda „čišćenja“ transplantata od neželjenih stanica izdvajanjem samih matičnih stanica pomoću monoklonskih protutijela. Rezultati liječenja u zavodu za hematologiju jednaki su onima koje izvještavaju drugi veliki centri za transplantaciju u Europi i SAD.
Širenjem indikacija za liječenje transplantacijom i boljom tehnologijom svake godine raste broj bolesnika koji se u Zavodu za hematologiju liječe transplantacijom autolognih matičnih stanica. Zadnjih godina taj broj iznosi između 80 i 90 godišnje, a u veljači ove godine učinjena je i 1000. transplantacija.
Zbog potrebe mobilizacije matičnih stanica iz koštane srži u krv, njihovog izdvajanja i prikupljanja iz krvi, zamrzavanja i čuvanja stanica u tekućem dušiku, odmrzavanja i kontrole kvalitete transplantata nakon odmrzavanja, transplantacija autolognih matičnih stanica je tehnološki vrlo zahtijevan i osjetljiv postupak. Stoga u timu za transplantaciju autolognih matičnih stanica sudjeluje velik broj stručnjaka različitih profila: hematologa, transfuziologa, imunologa, biokemičara, mikrobiologa i brojno laboratorijsko osoblje. Od početnih napora prije 20 godina da se uspostavi tehnologija ove vrstu transplantacije, skromnog broja osoblja koje je obavljalo postupak te liječenja tek desetak bolesnika godišnje, danas je transplantacija autolognih matičnih stanica u KBC Zagreb organiziran, opsežan i uspješan program liječenja bolesnika koji se drugim načinima liječenja ne mogu izliječiti. Postojanje tehnologije za transplantaciju autolognih matičnih stanica omogućilo je i izvođenje prve transplantacije stanica iz krvi pupkovine koju su 1990. izveli prim.dr. Vinko Bogdanić i prof.dr.Damir Nemet. To je bila jedna od prvih desetak transplantacija krvi pupkovine u svijetu i prva u svijetu kod bolesnika s kroničnom mijeloičnom leukemijom. Kasnije je tehnologija autotransplantacije bila i temelj za uspostavu prve banke krvi pupkovine u KBC Zagreb.
Rezultati liječenja transplantacijom autolognih matičnih stanica
Kod akutne mijeloične leukemije, ovisno i tipu i stadiju bolesti, transplantacijom autolognih matičnih stanica može se izliječiti od 35 do 62% bolesnika.
Kod agresivnih ne-Hodgkinovih limfoma i Hodgkinove bolesti autotransplantacija je standardno liječenje za bolesnike koji se ne izliječe početnom konvencionalnom terapijom. Oko 50% tih bolesnika može se izliječiti autotransplantacijom.
Svi bolesnici s multiplim mijelomom mlađi od 65 do 70 godina liječe se transplantacijom autolognih matičnih stanica. U ovoj bolesti primjenjuju se čak dvije uzastopne transplantacije čime se mogu postići još bolji rezultati. Zbog prirode bolesti najveći broj bolesnika se neće izliječiti, no rezultati pokazuju u većine bolesnika višestruko duže trajanje i dobru kvalitetu života u usporedbi s konvencionalnom terapijom.
Perspektive
Danas je područje primjene autolognih matičnih stanica predmet fascinantnih laboratorijskih i kliničkih istraživanja s ciljem da se pojednostavi liječenje, smanji broj komplikacija, smanji učestalost ponovne pojave bolesti nakon liječenja te time poveća udio izliječenih bolesnika u bolestima s inače ominoznom prognozom.
Tehnologija izdvajanja pojedinih vrsta stanica otvorila je neslućene mogućnosti manipulacije stanicama izvan organizma. Najnovije metode izdvajanja i ekspanzije pojedinih vrsta krvotvornih stanica izvan organizma, od matičnih stanica do pojedinih subpopulacija limfocita i dendritičnih stanica za imunoterapiju, uvod su u novu epohu manipuliranja imunohematopoetskim tkivom za transplantaciju i/ili imunoterapiju te širu primjenu genske terapije. Time će se još više proširiti primjena transplantacije autolognih matičnih stanica.
Spoznaja da matične stanice imaju sposobnost „plastičnosti“ tj. obnavljanja ne samo krvotvornog nego i drugih tkiva otvara mogućnost njihove primjene u liječenju srčanih bolesti, bolesti mozga, zglobova i mišića i drugih.