Stručno usavršavanje 2023. 1. dio

Na stručnom usavršavanju u 2023. godine bila je bacc.med techn. Lucija Jurišić,  iz KBC Zagreb,  Zavoda za Hematologiju.

bacc.med techn. Lucija Jurišić

Nakon povratka sa stručnog usavršavanja razgovarali smo s bacc.med techn. Lucijom Jurišić o njezinu iskustvu.

Od kad sam 2002 g. počela raditi kao medicinska sestra na Zavodu za Hematologiju KBC a Zagreb znala sam da će hematologija kao takva biti veliki izazov za mene. Vrlo brzo sam osjetila strahopoštovanje svega onoga što sam učila od svojih starijih kolegica i od svoje svakodnevne prakse.
Kako sam oduvijek bila znatiželjna po prirodi stalno sam težila znati više o hematologiji. Većinu svojeg znanja u radu sa transplantiranim pacijentima pažljivo sam sakupljala od starijih kolegica, od svakodnevnog rada sa pacijentima, sudjelovanja na inozemnih kongresima i učeći iz strane literature.

Nakon alogenične transplantacije javljaju se komplikacije koje stvaraju izrazite teškoće i probleme našim pacijentima (nekad i život ugrožavajuće ), a jedna od njih je i cGVHD ( chronic graft-versus-host disease ). Takve komplikacije iziskuju svakodnevnu i posebnu skrb cijelog medicinskog tima. Na hematologiji KBC-a Zagreb je stoga 2013 g. oformljen tim koji bi se skrbio o kasnim komplikacijama
CGVHD-a nakon alogenične transplantacije koštane srži.
Za to je uz rad liječnika bio neophodan i rad medicinske sestre; sestre koja ima iskustva i zna prepoznati specifične komplikacije ali i potrebe pacijenata.
Kompleksnost liječenja hematoloških pacijenata te briga i skrb o njima iziskuje stalnu i kontinuiranu edukaciju cijelog medicinskog tima, stoga sam se na poziv prof. S. Živka Pavletića koji radi u NIH-u (Nacionalni institut za zdravlje), te uz velikodušnu financijsku pomoć zaklade Ana Rukavina odazvala odlasku u njihov istraživački centar.
Na Nacionalnom institutu za zdravlje NIH sam bila mjesec dana u edukacijskom programu.
U sklopu edukacije sam bila upoznata sa procesom rada sa hematološkim pacijentima. Od prijema, preko specifičnih metoda liječenja te sve do praćenja pacijenata nakon transplantacije. Ono što sam primarno htjela vidjeti i naučiti su specifičnosti i razlike u medicinskoj skrbi
hematoloških pacijenata nakon alogenične transplantacije. Specifičnost ovog kliničko-istraživačkog centra je što ima bolje i veće prostorne uvjete kako za boravak pacijenata tako i za rad bolničkog osoblja kojeg ima dovoljno te po svim smjernicama SZO.
Također imaju i svu potrebnu aparaturu za rad kako bi osoblje moglo neometano provoditi svoju praksu.
Iz perspektive sestre bila sam impresionirana samostalnošću te autonomnim radom visokoobrazovane i iskusne medicinske sestre.  Svaka sestra je unutar svoje kompetencije i specijalizacije (edukacija, njega, praktični rad ,istraživanje, rukovođenje) samostalna.
Ono na što sam silno ponosna je što sam uvidjela da svojim radom nimalo ne zaostajemo za jednim takvim renomiranim centrom unatoč znatno lošijim mogućnostima. Medicinska skrb i briga za hematološke pacijente koji se liječe na KBC-u Zagreb je na visokoj razini zahvaljujući stalnoj i kontinuiranoj edukaciji medicinskih sestara, ali i prisnijem odnosu između pacijenta i med. sestre.
Napretka vidim i očekujem u poboljšanju uvjeta rada te nužnim specijalizacijama hematoloških medicinskih sestara. To je ono što je na NIH-u standard a nama još nedostaje.
Mjesec dana boravka na NIH-u mi je bilo neponovljivo iskustvo. Vidjeti te doživjeti rad u jednom od najboljih kliničko-istraživačkih centara je zbilja bilo uzbudljivo te mi je bila prilika da korisne ideje pokušam implementirati u naš svakodnevni rad.

Upoznala sam mnogo kolegica i kolega s kojima sam ostala u kontaktu što mi je jako važno jer ću tako moći razmjenjivati iskustva te lako pratiti sve novosti u razvoju hematološke sestrinske skrbi.

Raditi na Zavodu za hematologiju,  raditi sa oboljelima od malignih bolesti nije lako i nije za svakog. Unatoč svemu, nikad nisam požalila što sam odabrala ovaj poziv i radim na hematologiji, zaključuje glavna sestra Jurišić, uz molbu da posebno pohvalimo kolegice s kojima svakodnevno radi, jer bez uigranog tima ništa od ovog što je nabrojala ne bi bilo moguće.

Zahvaljujem još jednom Zakladi Ana Rukavina na prilici koju inače ne bih mogla imati.