U ponedjeljak, 26.11. biti će godina dana od kad nas je napustila naša draga Ana Rukavina Erceg. Evo što o protekloj godini kaže Anina majka, gđa. Marija Rukavina:
“Najprije šok, nevjerica, beskrajna tuga i onda bolno suočenje sa stvarnosti – da svaki dan ne odlazim na Rebro, već putem Mirogoja, jer su sada tamo moji najmiliji, zajedno Ana i njezin tata Gordan.
Što reći o protekloj godini? Mislim da je dovoljno reći Zaklada Ana Rukavina! I nema kutka naše domovine tko nije čuo za Anu. Tisuće mladih ljudi prepoznali su iskrenost i vapaj za životom, postali su članovi naše najveće hrvatske obitelji, pristupivši kao dobrovoljni darivatelji koštane srži ili donirajući kunu za spas života.
Ana me je zaposlila, kao da je sve isplanirala, da nastavim ono sve što je ona započela svojom porukom da zajedničkim trudom mi MOŽEMO skupiti sredstva potrebna za razvoj registra dobrovoljnih darivatelja koštane srži i izgradnju banke matičnih stanica. Mi to možemo i mi to moramo – za dobrobit svih nas. Pravo na to da svoje dijete osiguramo u slučaju da mu iz bilo kojeg razloga budu potrebne matične stanice iz pupkovine sačuvane pri porodu je temeljno pravo svake obitelji. Pravo da ponudimo pomoć prijatelju, sugrađaninu, roditelju, svojem djetetu putem Registra i Banke, je pravo svakog čovjeka i svakog građanina. Ostvarivanje tog prava je misija naše zajedničke humanitarne akcije. Radim to i zbog onih koje vi ne vidite, onih koji boluju u tišini sterilne jedinice, tužnih pogleda … i malih ćelavih glavica.
I svi Anini prijatelji, i svi naši dragi prijatelji Zaklade, rade dalje zajedno, i zbog onoga tate koji radi u Luci Ploče i svaki mjesec od plaće šalje u Zakladu velikih 25,00 kuna i one majke iz Vukovara koja je prva uplatila 50,00 kuna na Anin račun. A takvih je puno u našoj domovini… i od takvih prekrasnih ljudi smo prikupili 4 milijuna i 400 tisuća kuna.
Svi nam oni priznaju da radimo dobro i za to svakodnevno dobivamo potvrde. Naši volonteri, članovi Upravnog i Izvršnog odbora – svi rade bez honorara i naknade, sa puno srca, kako bi ispunili obećanje Ani. Može se raditi pošteno i kvalitetno, to smo dokazali jer radimo sa srcem humanu stvar. Naravno da sve to ne bi ostvarili sami bez velike pomoći dragih novinara, snimatelja, reportera, od Anine matične kuće Vjesnik, i svih ostalih medija koji su nas pratili i pomagali u svim našim akcijama, od prvih početaka onog hladnog studenog 2006. pa do danas.
Prikupljenim novcem smo financirali opremu za Registar dobrovoljnih darivatelja koštane srži, tipizaciju uzoraka krvi, opremu za prvu javnu banku krvi iz pupkovine koja nosi Anino ime, sve je to u KBC-u Rebro. U sve to smo do danas uložili 3.438.360,42 kn. No, do završetka cijelog projekta tipizacije potrebno je još oko 28 milijuna kuna.
Ono što me najviše rastužilo u cijelom projektu je što smo često nailazili na nerazumijevanje, i to od onih koji su to trebali najviše razumjeti, nezainteresiranost onih službi od kojih se to očekivalo da budu najzaineresiranije i onih koji su plaćeni da to rade, jer je to bio njihov posao. No unatoč tome mi idemo dalje, dok ne zaokružimo 30.000 dobrovoljnih darivatelja, a to će biti za kratko vrijeme. Nastojati ćemo uz pomoć dobrih ljudi prikupiti donacije kako bi mogli tipizirati što više prikupljenih uzoraka u Registru i Banci. To je naša misija, koju nam je Ana ostavila u nasljeđe. I čvrsto vjerujem, da će nakon prestanka djelovanja naše Zaklade, institucije našeg sistema pronaći snage i sredstava, da u budućnosti uspješno razvijaju i vode Registar i Banku.
A nakon toga tiho ću se povući kako sam i došla jer sam kao majka učinila sve ono što sam obećala mome anđelu.
Hvala tisućama prekrasnih ljudi, koji su se na bilo koji način uključili u naš rad, jer mislim da smo napravili puno i dali mogućnost i nadu mnogima koji u tišini svojih bolničkih soba i sterilnih jedinica jedino žele ŽIVOT!”
Marija Rukavina