“Draga, sve je ovo prolazno, jedino što ću pamtiti je to koliko sam željela klopu ispod peke. Stvarno, to je jedino na što mislim u zadnje vrijeme u bolnici i valjda zato tako dobro ‘guram”, rekla je Ana, neposredno nakon kemoterapije, koju je primala nakon što je sredinom 2005. prvi puta završila u bolnici i saznala ružnu dijagnozu.
Nekoliko dana prije nego što ju je Hitna odvela u bolnicu razgovarale smo o tome kako je premorena i kako bi trebala uzeti koji slobodan dan, no ona je to odgađala. Događaji kojima je trebala prisustvovati, razgovori koje je dogovorila i priče koje je najavila trebale su biti napisane, kao da je predosjećala da su to posljednji trenuci u kojima može uživati u svojoj velikoj strasti – novinarstvu. Pisanje je na kraju svela na kratke mailove koje je slala iz bolnice i bezbroj sms-poruka kojima je odgovarala na naše pitanje “Kako si?”.“Sova s Rebra calling…”, šalila se u porukama, kad bi i prije šest ujutro, zato što nije mogla spavati poslala poruku. Uvijek s nekom šalom, idejom, poticajem koji smo ponekad teško usklađivali sa svakodnevnim obavezana, tek na kraju dana svjesni da je upravo Ana učinila da on po nečemu postane poseban.
U posljednje vrijeme svoj je životni žar posve usmjerila prema želji da se sakupi dovoljno novca za osnivanje registra potencijalnih donora za presađivanje koštane srži, iako je sve započelo s jednom njenom rečenicom, nakon što su joj liječnici priopćili da bi joj moglo biti potrebno liječenje u SAD-u. “Želim kupiti život”, napisala je tada.
“Znaš li koliko ljudi čeka na to presađivanje i koliko bi im to značilo?” rekla je u jednoj od jutarnjih poruka i posramila me, jer o tome nisam znala ništa, pogotovo ne to da bi za osnivanje banke matičnih stanica trebalo “oko 7,5 milijuna kuna”. Činilo se kao da treba dosegnuti nebo.
Nikad joj nisam stigla reći koliko su mi značile njene “jutarnje” poruke i osjećaj da je s nama, bolesna i izmučena, ali spremna poučiti nas kako se i u takvim situacijama davati drugima. Nisam joj stigla reći da sam zbog nje naučila koliko je transplantacija koštane srži oboljelima potrebna i koliko je njena ideja velika.
Zbogom, Ana. Unatoč velikom odazivu čitave javnosti, Tebi nismo uspjeli kupiti život, no još uvijek možemo raditi na tome da se osnivanjem registra donora koštane srži pomogne drugima.
