Ja nisam nikada upoznala Anu u fizičkom smislu, no to meni ne znači da ju ne poznajem. Dio Ane ostao je sa ljudima koji su ju voljeli i koje je ona voljela i živi jednakom silinom kroz njihova djela. Uključivši se u organizaciju koncerta dan poslije aukcije fotografija upoznala sam prekrasne ljude koji su odlučili ostvariti Aninu želju.
Postavši dio ‘Anine čarolije’ dobila sam prekrasan poklon, poklon ljubavi koji možemo dobiti samo kad doprinosimo nečemu istinski ‘velikom’, nečemu što je u svom temelju nesebično i čisto.
Ana nikada nije posustala i u najtežim trenucima mislila je na druge. Na taj način pokrenula je nevjerovatnu snagu i pružila nam mogućnost da svi zajedno stvorimo nešto istinski dobro. Još danas dok radim na ovom projektu mislim na Anu, mislim na moju Andreju, mislim na ‘male čelave glavice’ o kojima je Ana pisala nastojeći skrenuti pozornost javnosti na važnost proširenje Registra i to svima nama daje snagu da ustrajemo.
Moja susjeda, prekrasna starija gospođa koja živi kat ispod mene izgubila je supruga poslije 40 godina braka i ljubavi. Nisu imali djece. Jedan dan bila sam kod nje na kavi i rekla mi je da je ono što ju najviše rastužuje to što kad ona umre, više nitko neće znati njihovu priču, nitko neće znati da su se upoznali u vlaku od Siska prema Zagrebu i da su voljeli pecati. Nitko neće znati da su sretno i zaljubljeno živjeli sve te godine.
Mi smo svi tu da pričamo Aninu priču i da pomognemo da oboljeli od hematoloških bolesti dobiju priliku imati duge i sretne priče za svoje unuke. Svaki novi darivatelj novo je prekrasno poznanstvo i trenutak druženja sa Anom, Andrejom, Lukom… i mnogim drugim dragim nam osobama koje više nisu ovdje sa nama. Svaki novi darivatelj je novo svjedočanstvo snazi Anine poruke i ljubavi koja je sasvim izvjesno ovdje sa nama.
