Veliki povratak maestra Šuteja

Kada je sinoć izišao na podij dvorane Lisinski, Vjekoslavu Šuteju, šefu-dirigentu Zagrebačke filharmonije, cijela se prepuna dvorana Lisinski digla na noge jer se prvi put oporavljen od teškog oblika leukemije hrabro pojavio na svom radnom, dirigentskom mjestu. Ovaj put pred Simfonijskim orkestrom HRT-a u još jednom nastavku popularnog projekta Opera pod zvijezdama. Vjerojatno mu to ni jedan liječnik ne bi preporučio, ali nemiran duh, neka muzičarska vila i svjetla pozornice koja ga prate od mladosti možda također imaju svoj učinak. Sa Šalate, gdje se godinama znalo kuhati od vrućine, ali i slušati pod kišobranima, Opera pod zvijezdama trebala je prvi put biti na Bundeku, no loša vremenska prognoza na vrijeme ju je preselila pod udobnije „električne“ zvijezde Lisinskog. Tek je pokoje sjedalo ostalo slobodno, a uglednici predvođeni predsjednikom Sabora Lukom Bebićem i gradonačelnikom Bandićem, dok se, recimo, i Miomir Žužul diskretno ušuljao s malim zakašnjenjem – ponovno su svjedočili daje Šutej i narodni i državni dirigent. I da cijelu priču o njegovoj bolesti ne znate, na temelju koncerta ništa ne biste primijetili. Razumljivo daje bila prava prigoda da koncert bude posvećen Zakladi Ane Rukavine. Na djelu je bio Šutej sa starom srèanošću, doduše malo štedljivije geste, na svom opernom terenu na kojem je u svijetu i stekao najveći ugled. Ovaj put samo uz tenora Tomislava Mužeka koji je na početku bio jedan od inicijatora Opere pod zvijezdama. Najpopularnije od najpopularnijeg – ono što svi bezbroj puta rado slušaju iznova i iznova, usput i pjevušeći – redalo se diskretno ozvučeno neprekidno u sat vremena. Moćne Verdijeve uvertire Moći sudbine i rastresite izvedbe Nabuccu, široke linije Mascagnijeva intermezza iz Cavallerie rusticane, brzaci uvertire Straussovu Šišmišu s raspoloženim orkestrom.Zašto pjevači vole raditi sa Šutejem pokazalo se u Mužekovoj neodoljivoj izvedbu arije iz Donizettijeva Ljubavnog napitka i one pomalo žrtvovane iz Puccinijeve Tosce. Mužek se ovaj put neodoljivo i majstorski posvetio uglavnom talijanskim kanconama i Leharovoj Zemlji smiješka.
IZVOR: Večernji list, 5.6.2009.