Na našoj prvoj akciji ‘na terenu’ u Registar se upisalo 221 Zagrepčana!
Ovo su dojmovi Aninih prijatelja o prvoj ‘terenskoj’ akciji Zaklade Ana Rukavina:
Jučer smo postavili štand na Cvjetnom Trgu u kojem se mogao dati uzorak krvi za tipizaciju. Mislili smo da ćemo imati maksimalno pedesetak dobrovoljnih darivatelja. Bilo ih je više od 200. U našu ‘škrabicu’ na štandu dragi ljudi su ubacivali novac, svako prema svojim mogućnostima. Bilo je malih djevojčica koje su dotrčale rumenih obraščića i ubacile kunu-dvije sa smrznutim prstićima. Bilo je ljudi koji su otvorili novčanike i ubacili sve što su imali unutra. To su jednako činili i mladi dobrostojeći ljudi i preslatki penzioneri, koji su ubacivali kunice unatoč tome što svi znamo koliko su skromna njihova sredstva. Čak je i jedan gospodin, očito beskućnik ubacio novac u tu kutijicu, rekao da je to ‘jedna jako važna akcija, da on nema puno, ali da želi sudjelovati’ i otkotrljao svoj pokretni dom dalje. Ja sam se osobno od dirnutosti rasplakala pet puta. Kraj mene je bila Iva, djevojka koja organizira aukciju u klubu Macao 20.12. i na trenutke smo se pogledavale i ponavljale jedna drugoj: ‘Kako je ovo lijepo’! Ljudi su prilazili i govorili ‘znate deca, važno je ovo kaj delate, samo dajte, no, no’. Kolega Tonči došao je sa svojom djevojčicom u rozom kaputiću prije predstave za tate i kćeri organiziranom za blagdane. Malena ga je pred dvjestotinjak tata i djece ‘prijavila’ Djedu Mrazu da je ‘zločest’ jer stalno čita novine. Malenima je tata uvijek samo tata. Ovaj dio o tome da je novinar i da je čitanje novina dio posla im promakne. Pričam vam ovo jer svi često zaboravljamo kako svi ljudi oko nas imaju puno funkcija – svi su nečiji sin, tata, brat, kolega, prijatelj iz klupe u školi, nečiji suprug, bivši dečko, bratić – sugrađan. Dragi naši, da ste vi vidjeli sugrađane jučer! Stajali su u redu na hladnoći da daju uzorak za tipizaciju. U redu su stajali. Neki i po dvadeset minuta. Mi smo stajali i dijelili informativne letke i gledali u čudu. I veselju. Ne mogu vam opisati koliko smo duboko dirnuti svim tim dragim ljudima, prijateljima, majkama, sugrađanima. Naši dragi glumci su smrznutih noseva i prstiju dijelili letke po cijelom centru, slikali se s ljudima, dijelili autograme, daval krv za tipizaciju… ma ne znam kako da vam to prepričam. Naša Lana koja je organizirala to druženje s glumcima na Trgu je jurcala okolo ko zvrk (da ju znate, znali bi da je to normalno)… a mi smo trčali za njom ko kokoši jer nije htjela zakopčati svoj sivi kaputić jer joj je bilo ‘vruće, vruće’. Onda ju je naš kolega gospodin Ivo uspio dobiti da ide s njim popiti čaj – što je bilo super jer nikome od nas nije to do tada uspjelo. Ali veselilo nas je jako vidjeti Lanine crvene obraze. Glumci su bili čarobni, ma divni. Poslikali su ih razni novinari, pa ćete ih vjerovatno vidjeti i u dragim novinicama. Došla je i Martina iz Millenium promocije koji nam pro bono radi PR i pomogla nam da se organiziramo. Dragi prijatelji iz Caritasa poklonili su nam tri bora za prva tri darivatelja. Ma svi su su bili dragi i krasni. I ja sam dala uzorak krvi i sad sam u registru. Ne buba i gotovo je za 2 minute. Bila je i prijateljica Nataša sa trbuščićem malenim i svojim suprugom, bila je gospođa Jadranka i njezina kćer i nećak. Bio je gospodin Tome i njegov sin i snaha, njihova bebica i kćer. Bila je Marijana, kolegica iz Vjesnika sa repom navrh glave. Bio je naš Medo i zvrndao je okolo ko i inače. Ma svi su bili. Preseretni smo se javljali svako malo doc. dr. Mrsiću koji je bio na službenom putu pa nije mogao biti s nama tamo, pa smo se veselili zajedno. Prekrasne gospođe sa Rebra naradile su se u subotu. Na Cvjetnom je bilo preko dvije stotine darivatelja. Happy day.
