Ana je voljela sport, od rukometa, skijanja do ultimate fight-a. Uz supruga strastvenog ljubitelja sporta i hodajuće ensciklopedije, pratila je sportska natjecanja naših sportaša i gotovo uvijek se rasplakala kada bi Janica ili Ivanišević pobijedili.
Sportski duh pratio ju je i tijekom borbe sa “tetom” leukemijom. U mladosti se bavila rukometom i bila je kapetan naše rukometne ekipe “Novi Zagreb”. Pravi vođa, uvijek je bila uporna na treninzima i sportskim priprema. Mononukleoza ju je odvojila od profesionalnog bavljenja sportom.
“Guram”, to vjerojatno u riječniku piše pokraj “Ana Rukavina”. Dobra papica je uvijek bila mamac za druženje, ali nije ostalo samo na tome. Ana je bila vrhunska kuharica. Voljela je jesti sve, a najviše burek i buhtle od sira, a od kada se preselila u Šibenik, posatala je pravi zagovaratelj mediteranske kuhinje.
Jako je voljela stare ljude, nekako je imala posebnu ljubav prema njima. Uvijek bi se raznježila kada bi vidjela dvoje starčeka kako se šetaju držeći se za ruke.
Romska glazba je bila nešto što ju je dizalo na noge od prve – bez obzira gdje se nalazila, odmah bi zaplesala… vjerujem da i sada uživa u takvoj glazbi…
