Danas, na blagdan Svih svetih, naša srca tiho odlaze prema onima koje smo voljeli, a koji više nisu uz nas. U miru ovog posebnog dana zapalimo svijeću — ne samo kao znak tuge zbog rastanka, nego i kao svjetlo ljubavi koja se ne gasi, sjećanja koje vrijeme ne može izblijediti.
Neka njezin plamen, koliko god malen bio, bude most između nas i njih. Neka nas podsjeti da nisu nestali — da žive u našim mislima, u našim molitvama, u svakom trenutku kad se sjetimo njihova osmijeha, glasa ili nježne riječi.
Neka ta svjetlost grije naša srca i daje nam snagu da nastavimo dalje. Jer iako ih više ne vidimo, nosimo ih sa sobom — u srcu, u sjećanju i u ljubavi koja ostaje. Jer prava ljubav ne poznaje rastanak; ona samo mijenja način na koji ostaje uz nas.