Donosimo pismo Zahvale doc. prim. dr. sc. Inge Mandac Smoljanović, koje nas je posebno dotaklo i još jednom potvrdilo koliko je svaki darivatelj, svaki uzorak i svaka odluka da se pomogne nepoznatoj osobi zapravo vrijedna.
Njezine riječi su nas ne samo dirnule, već i nadahnule da s još većom predanošću nastavimo prikupljati uzorke i širiti poziv na upis u Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica. Jer iza svakog uzorka stoji ljudsko srce spremno pružiti nadu onome tko je najviše treba.
Citiramo:
‘Želim život.’ Dvije jednostavne riječi. A u njima je sve.
Želja za još jednim jutrom. Za još jednim zagrljajem. Za još jednim rođendanom, Božićem, proljećem. Za vremenom s onima koje volimo. Za budućnošću koju često uzimamo zdravo za gotovo.
Te riječi Ane Rukavine prije 20 godina nisu ostale samo zapisane u jednom pismu. Postale su poruka koja i danas putuje Hrvatskom, od čovjeka do čovjeka, tražeći ono najvrjednije što možemo dati jedni drugima – priliku za život.Ovoga puta ta poruka je došla u Sinj.
Grad Alke, ponosa, zajedništva i velikoga srca imao je priliku pokazati da se najveće pobjede ne ostvaruju uvijek na trkalištu. Ponekad se ostvaruju tihim i jednostavnim činom – odlukom jednoga čovjeka da možda jednoga dana bude tu za drugoga.
Upisati se u Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica znači reći:
‘ako se jednom negdje pojavi čovjek kojem upravo ja mogu pomoći – želim biti spreman’.Možda nikada nećemo biti pozvani, jer pronaći odgovarajućeg darivatelja nije jednostavno. Podudarnost mora biti izrazito visoka i i zato je svaki novi čovjek u Registru još jedna nova mogućnost za bolesnika koji čeka.
Ali postoji jedna misao koju vrijedi zapamtiti:
‘veća je vjerojatnost da će nama ili nekome koga volimo jednoga dana zatrebati krvotvorne matične stanice nego da ćemo upravo mi ikada biti pozvani da ih darujemo’.I upravo zato darivanje ima tako snažno značenje.
Ne upisujemo se zato što znamo kome ćemo pomoći. Upisujemo se zato što ne znamo.
Možda će to biti dijete koje tek treba odrasti.
Možda majka koja želi vidjeti svoju djecu kako odrastaju.
Možda otac koji želi još jednom doći kući.
Možda mladi čovjek koji još nije stigao ostvariti svoje snove.
Netko koga nikada nismo sreli. Netko čije ime možda nikada nećemo saznati.A ipak, u jednom presudnom trenutku, naše se dvije priče mogu spojiti.
Za bolesnika kojem transplantacija krvotvornih matičnih stanica predstavlja mogućnost izlječenja, negdje među milijunima ljudi može postojati osoba čije stanice odgovaraju upravo njegovima.Možda si to Ti.
Darivatelj ne daruje samo stanice.
Daruje vrijeme.
Daruje još jedan razgovor, još jedno ljeto, još jedan zagrljaj. Daruje mogućnost da se nečija priča nastavi onda kada se čini da joj ponestaje stranica.
Zato akcija Zaklade Ana Rukavina u Sinju nije bila samo akcija upisa u Registar.To je susret ljudi koji vjeruju da ne moramo poznavati nekoga da bismo mu poželjeli dobro. Da solidarnost ne pita za prezime, grad ni udaljenost. Da ponekad najveće stvari koje učinimo u životu započnu sasvim malom odlukom.
Ana je jednom napisala da želi život.
Njezina je želja postala glas mnogih koji danas čekaju svog podudarnog darivatelja.
I zato neka iz Sinja ode snažna poruka: čujemo vas!Informirajte se. Upišite se u Registar ako ispunjavate uvjete.
Dajte nekome mogućnost da se nada.
Možda nikada nećete primiti poziv da darujete matične stanice, ali ako taj poziv stigne, znat ćete da negdje postoji čovjek kojemu ste upravo vi postali njegova prilika za život.Hvala svima koji su pomogli da se akcija u Sinju održi!
A posebno hvala onima koji su se odazvali Aninom pozivu i dali uzorak svoje krvi za nepoznate bolesnike koji žele živjeti!Vaša Inga Mandac Smoljanović