U Velikoj dvorani Lisinskog izvedba Verdijeva Requiema bila je posvećena Ani Rukavini i Vjekoslavu Šuteju. Pod nazivom Koncert za život organizirala ga je Zagrebačka filharmonija i Zaklada Ana Rukavina pod pokroviteljstvom predsjednika RH Ive Josipovića i Grada Zagreba. Posveta Ani Rukavini i Vjekoslavu Šuteju učinila je čudo odazivom izvođača. Njihova je posveta bila ujedno gromoglasna i intenzivno suptilna. Odazvala se i publika koje je kupnjom karte Zakladi osigurala oko sto tisuća kuna, a kraj koncerta ispratila dugotrajnim aplauzom.
Cijeli ansambl predvodio je dirigent Ivan Repušić, očito i osobne posvete svom profesoru Šuteju. Nije bio dovoljan zbor goranovaca. Njemu su se u svojoj dobroj volji pridružili i članovi Zbora Opere HNK i Muzičke akademije u Zagrebu, pa su Dies irae, Dani gnjeva, prijetili da potresu zidove dvorane. Međutim zborovođa Luka Vukšić znao je dati upute da vike ni u odnosu na djelo ni na prigodu ne treba biti.
Izvedba Verdijeva Requiema ima mnogo uzora, ali je svaki put nova. Veliki kontrasti, nagli i dramatični prijelazi, Repušićevo inzistiranjje na planu velikog ansambla imali su intenzivan učinak. Ali, na kraju, Verdijeva Requiema nema bez vokalnih solista. Svih četvero bili su svjesni toga u kakvoj se izvedbi nalaze, a nekima je to bilo i prvi susret s oglednim djelom. Zato ponajprije ženskom dvojcu – Adeli Golac Rilović i Martini Gojčeti Silić – valja skinuti kapu. Izvanredni tenorski glas Zorana Todorovicha od početne prenapregnutosti koju postavljaju veliki zahtjevi pretvorio se u još jedno otkriće. Njima se pridružio iskusni Giorgio Surian.
Unatoč svim mogućim primjedbama na izvedbu maestralnog djela, iz svih je intenzivnih dostignuća bila potpuno razvidna svijest svih izvođača u kakvoj se posebnoj izvedbi nalaze.
IZVOR: Maja Stanetti – “Večernji list” 1.4.2010