IZVOR: Večernji List, 16.11.2008. – Autorica: Tanja Pacek
Uvijek ste se rado odazivali pozivima da sudjelujete na humanitarnim koncertima. Čak i sada, kad je vaš život u pitanju, uvjetovali ste da se dio prikupljena novca mora odvojiti za Zakladu Ana Rukavina. Zašto?
– Jer je do sada jako malo novca skupljeno za tu zakladu. 17 milijuna je uzoraka krvi u svijetu, a mi ih imamo samo deset tisuća. Ljudi trebaju živjeti, svi na to imaju pravo. Inzistirao sam na tomu i borit ću se do kraja života da se pridonosi upravo Zakladi Ana Rukavina. Ona jednostavno mora imati novca, a ja ću u tu svrhu nastupati gdje god treba.
Osim angažmana na dobrotvornim koncertima, pomagali ste gdje god ste mogli, malim, običnim ljudima. Mislite li da upravo sada vrijedi ona dobro se dobrim vraća?
– Nisam ja jedini koji je pomagao. Puno je ljudi koji se odriču svojega da bi pomogli drugima. Što se tiče moje profesije, to se podrazumijeva. Ne poznajem umjetnika koji će odbiti nastupiti na humanitarnom koncertu. Sanader me nazvao, Biškupie mi šalje mailove.
Znamo da vas kolege često zovu, Filharmonija svako malo traži savjete… Ostaje li vam vremena da se odmarate?
– Špotali su me da sam previše u kontaktu s ljudima, da i obično kihanje može biti kobno za mene, no ne odustajem. Presretan sam zbog svakog kontakta jer jedino što mi sada treba jest to da mi dragi ljudi ne daju mira. Trebam obitelj, prija-telje, kolege, to mi daje snagu za dalje. Premijer Sanader nazvao me i upitao kako sam. Ministar kulture šalje mi mailove, i to mi puno znači. U kolovozu je u Vancouveru bila i Kuzmin, čelistica Filharmonije, i došla me posjetiti, iako je Seattle dosta udaljen. Jako sam joj se obradovao. Istina je da primam puno mailova, poziva, no to je ono što me, uz obitelj, drži.
Svjetski poznatom umjetničkom ravnatelju i šefu-dirigentu Zagrebačke filharmonije maestru Vjekoslavu Šuteju želimo od sveg srca uspješnu transplantaciju koštane srži i brzi oporavak.