Teško je bilo slušati riječi majke Ane Rukavine koja je u svom emotivnom govoru gotovo kroz suze rekla da je ispunjen Anin san. Ako se, dakle, radom Zaklade spasi jedan ljudski život, napravit će se puno. To se i dogodilo. Matične stanice darivatelja iz Hrvatskog registra dobrovoljnih darivatelja koštane srži prvi će put spasiti život, i to u Austriji. Naravno, riječ je o nesrodnom donoru, što znači da, ako bolesniku u bilo kojoj zemlji svijeta koštanu srž ne mogu dati najbliži krvni srodnici, darivatelj se može potražiti u Hrvatskoj. I ne samo to, jer je ovim zahvatom potvrđeno da se i u Hrvatskoj mogu provoditi sve metode liječenja transplantacijom, koje će sigurno spasiti mnoge ljude. Da bi se jedan život spasio trebale su dvije godine tijekom kojih je Zaklada obišla cijelu Hrvatsku. Putovalo se od Istre i Slavonije do Dubrovnika, i to po kiši, snijegu i ledu. Nema mjesta i grada od kuda u Zagreb nisu doneseni uzorci krvi. Hrvatska se ujedinila, a trud se napokon ispatio. Kako je objasnila upraviteljica Zaklade Marija Rukavina, i donacije građana za tipizaciju bile su velikodušne iako je među njima bilo i uplata od 20 kuna, koje su ljudi od srca dali od svojih skromnih primanja. Dok Zaklada nije imala vlastiti prijevoz, volonteri su putovali svojim automobilima i baš nikom od njih nije palo na pamet tražiti povrat novca za benzin, troškove i cestarine jer što može biti veća naknada od spoznaje da smo svojom donacijom, radom i trudom nečijoj sestri, majci, ocu ili bratu spasili život. Tijekom posljednje dvije godine lavina koju je pokrenula Ana Rukavina u mnogima je probudila želju za humanošću, a time se povećao i broj donatora. Početkom 2007. godine Hrvatski je registar dobrovoljnih davatelja imao samo 156 donora, dok se danas taj broj popeo na gotovo nevjerojatnih 33.000, a 12.000 uzoraka je tipizirano. U pomoć Zakladi priskočilo je i Ministarstvo zdravstva, koje je prošle godine za njezin rad izdvojilo 4,5 milijuna kuna, a isti iznos bit će uplaćen i ove godine. Za rad Zaklade žrtvovao se i ministar zdravstva Darko Milinović, koji se u korist Zaklade odrekao svojih dnevnica. I tako uz odricanje svih, malo po malo tipizirat će se i preostali uzorci, koji znače život, ispunjenje jednog sna i misije.
Anita Končar – Vjesnik, večernje izdanje 24.07.2009.